Probiotici
Probiotičke bakterije su živi mikroorganizmi, koji donose čovjeku zdravstvenu dobrobit, ako uspiju doći u crijeva u dovoljnoj količini.
Naziv „probiotik“ imaju samo oni, koji ispunjavaju sljedeće uvjete:
- Dokaz djelovanja na dobrobit zdravlja
- Proizvodnja mliječne kiseline i drugih sastojaka s bakteriostatskim i baktericidnim djelovanjem
- Preživljavanje puta kroz želudac i sposobnost razmnožavanja u crijevima
- Dokaz genetske stabilnosti, u smislu izbjegavanja mutacija koje vode do bolesti
Poznato je da neuravnotežena crijevna flora ima ulogu u nastajanju bolesti. Osim zdrave uravnotežene prehrane, dovoljno kretanja i izbjegavanje stresa, preporučuje se uzimanje medicinski relevantnih sinbiotika za uravnoteženost crijevne flore. Kroz unos probiotičkih crijevnih bakterija, sposobnih za preživljavanje, jačamo vlastite „dobre“ bakterije.
Laktobacili i bifidobakterije
Laktobacile i bifidobakterije koji su prisutni u našim crijevima dobivamo od majke za vrijeme poroda. To se odvija preko vaginalne sluznice kod prirodnog porođaja ili preko majčinog mlijeka. U crijevima se mono- i polisaharidi (tzv. oligosaharidi) iz majčinog ili zamjenskog mlijeka za djecu, pretvaraju u mliječnu kiselinu uz pomoć probiotičkih bakterija. Time se zakiseljavaju crijeva, što otežava naseljavanje bakterijama koje su štetne za naše zdravlje. Povrh toga, laktobacili troše kisik koji ulazi kroz crijevne stijenke. To je važno, jer većina crijevnih bakterija treba okoliš bez kisika da mogu ispuniti svoj zadatak. Bifidobakterije proizvode važne kratkolančane masne kiseline, koje služe kao prirodna prehrana za druge probiotičke bakterije i kao izvor energije za stanice crijeva, čime se jača crijevna barijera. Zbog oslobađanja kratkolančanih masnih kiselina dodatno se snizuje pH-vrijednost u crijevnom ekosistemu i time se potiskuje razvoj patogenih mikroorganizama.
Laktobazillen im Detail
Laktobazillen gehören zum Stamm der Firmicutes; der Begriff leitet sich vom lateinischen lactis (= Milch) ab. Mehr als 50 bekannte Arten produzieren Milchsäure im Darm und schaffen somit eine saure Umgebung, die als Schutz vor vielen schädlichen und krankmachenden Keimen dient – deshalb heißen Laktobazillen auch Milchsäurebakterien. Die meisten Milchsäurebakterien produzieren darüber hinaus weitere Substanzen, etwa Wasserstoffperoxid, welche ebenfalls zur Abwehr von Pathogenen dienen.
Bifidobakterien im Detail
Bifidobakterien gehören zum Stamm der Actinobacteria; ihre Bezeichnung ist auf das lateinische bifidus (= gespalten, gabelförmig) zurückzuführen. Diese Bakterien schützen uns durch die Produktion von Milchsäure ebenfalls vor unerwünschten Eindringlingen, darüber hinaus produzieren sie lebensnotwendige Vitamine und Enzyme. Ganz besonders wichtig sind Bifidobakterien für die frühkindliche Entwicklung des Immunsystems: Bei gestillten Säuglingen besteht die natürliche Darmflora zu ca. 90% aus Bifidobakterien.
Milijuni pomoćnika
Crijevne bakterije
Crijeva, pluća, koža, mozak i reproduktivni organi na prvi pogled nemaju mnogo zajedničkog. No, kad malo bolje promotrimo, vidimo da ove sitne bakterije koje žive u našem tijelu, imaju veliki utjecaj na svaku pojedinu stanicu i na mnogim područjima djeluju kao zajednička brigada.
Djelovanje probiotika
Postoji veliki broj različitih specifičnih probiotičkih bakterija, koje u ljudskim crijevima izazivaju dokazane, pozitivne učinke: neke bakterije se primjenjuju, na primjer, kod poremećaja praćenih proljevom (npr. za vrijeme uzimanja antibiotika), druge opet imaju ulogu u smanjenju upale i proizvodnji vitamina. U znanstvenim istraživanjima, radi se na razvoju posebnih, medicinski relevantnih sinbiotika za pomoć i poboljšanje simptoma kod ulceroznog kolitisa, sindroma iritabilnog crijeva, kao i za neurološka i neuro-degenerativna oboljenja poput depresije i Alzheimerove bolesti.
Optimalno zdravlje crijeva, i to putem kolonizacije crijeva s točno određenim dobrim bakterijama, čini idealan temelj za vitalan život.
Prebiotici
Za razliku od probiotika, prebiotici nisu živi organizmi. Radi se o balastnim tvarima, kao što su inulin ili fruktooligosaharidi, koji se ne mogu razgraditi ili probaviti u tankom crijevu i tako intaktni dolaze u debelo crijevo. Tamo služe kao hranjivi supstrat za vlastite, zdrave bakterije. Prebiotici podržavaju rast bifidobakterija i sprečavaju naseljavanje potencijalno štetnih vrsta bakterija. Bakterijska fermentacija prebiotika proizvodi kratkolančane masne kiseline, koje dolaze u jetru, gdje se metaboliziraju i time stoje na raspolaganju kao izvor energije.
Djelovanje prebiotika se bazira na stimulaciji rasta bifidobakterija i laktobacila, koji proizvode kratkolančane masne kiseline, čime se smanjuje pH-vrijednost u crijevima, što pojačava topljivost određenih mineralnih tvari i apsorpciju kalcija, magnezija, natrija i fosfora. Prebiotici su slični veznim mjestima crijevnih stanica, te na taj način smanjuju vezanje patogenih bakterija na crijevne stanice. „Loše“ bakterije vežu se ireverzibilno na prebiotike i takve se mogu izlučiti iz tijela. Tako dolazi do redukcije rasta uzročnika proljeva, kao što je Clostridium difficile i na taj način se smanjuje prodiranje patogenih mikroorganizama u crijevnu sluznicu. Stvorene kratkolančane masne kiseline služe kao izvor energije za crijevnu sluznicu debelog crijeva i blokiraju upalne reakcije.
Sibiotici
Zbog različitih pozitivnih međusobnih reakcija prebiotika i probiotika sa crijevnom sluznicom i crijevnim imunosnim sustavom, preporučuje se njihova kombinacija. Sinbiotici čine kombinaciju probiotika i prebiotika. Sastoje se često od jednog ili više bakterijskih sojeva, u kombinaciji s njima odgovarajućim supstratima, tzv. prebioticima. Prebiotici služe kao zaštita probiotičkih bakterija od želučane i žučne kiseline na njihovom putu kroz probavni trakt, te time omogućuju njihovo optimalno naseljavanje u crijevima.
