Neravnoteža vaginalne flore
Žensko zdravlje
Ženska vaginalna flora važan je zaštitni štit protiv štetnih mikroba. Milijarde različitih korisnih laktobacila – koji se nazivaju i bakterijama mliječne kiseline – u vagini stvaraju kiselu pH vrijednost (3,8-4,5) u kojoj se patogene bakterije i gljivice ne mogu razmnožavati. Ova je zaštita osobito važna kako bi cijeli reproduktivni sustav žena bio zdrav i funkcionalan.
Vaginalna flora
Vaginalna flora gradi se od rođenja oralnim unosom korisnih bakterija. Ovi važni simbionti točno znaju svoje odredište u ljudskom tijelu i u vrlo kratkom vremenu pronalaze svoje mjesto. Dakle, osobito nakon uzimanja antibiotika, ali i kada se pojave drugi poremećaji u vaginalnoj regiji, ključno je oralnim putem ponovno uvesti upravo one bakterije koje potom koloniziraju vaginu u vrlo kratkom vremenu. Uobičajena vaginalna flora spolno zrelih žena sastoji se prije svega od laktobacila (tzv. Döderlein bakterije) i drugih anaerobnih i aerobnih bakterija iz kože i crijevne flore. Pod utjecajem estrogena dolazi do stvaranja glikogena u skvamoznom epitelu stanica sluznice, a tako dobiveni glikogen metabolizira se uz pomoć laktobacila u mliječnu kiselinu (laktat), stvarajući tako kiseli pH od 3,8-4,4. Takva kisela sredina omogućuje stvaranje dušikovog monoksida (NO), koji ima baktericidni i virucidni učinak uništavanjem staničnih membrana patogenih bakterija ili proteinskih ovojnica virusa. Pored toga, patogene mikroorganizme kontrolira vodikov peroksid (H2O2), koji luče laktobacili (Wolf, 2009.). U vaginalnoj flori žena kojima je dijagnosticirana bakterijska vaginoza (BV) postoji značajno manji broj laktobacila koji stvaraju H2O2.
Ovisno o etničkom podrijetlu žena, dominiraju različite vrste laktobacila, pri čemu je kolonizacija bakterijama Lactobacillus crispatus i Lactobacillus jensenii povezana sa smanjenom učestalošću bakterijske vaginoze (Antonio, 1999.) Znanstveno istraživanje provedeno na trudnicama pokazalo je da kod žena sa zdravom vaginalnom florom prevladavaju vrste L. crispatus, L. rhamnosus, L.gasseri i L. jensenii (Kiss, 2007.).
Disbioza vaginalne flore - rasadni za infekcije
Čim postoje mikrobiološki poremećaji u vaginalnoj flori odraslih žena – tj. disbioza – to potiče infekcije u donjem dijelu trbuha s upalom organa male zdjelice = „upalna bolest zdjelice“. Komplikacije nastaju uslijed sekundarnih infekcija, između ostalih, s humanim papiloma virusom (HPV), herpes simpleks virusom (HSV) ili različitim vrstama gljivica (npr. Candida).
Vaginalne infekcije raznih vrsta posebno su problematične tijekom trudnoće i ugrožavaju majku i dijete: bakterijska vaginoza (BV) tijekom trudnoće povećava rizik od preranog prsnuća vodenjaka, prijevremenog porođaja i time prijevremenog rođenja. Uz to, povećan je rizik od upale sluznice maternice (endometritis) ili infekcije rane nakon rođenja djeteta, čemu su posebno sklone žene nakon C-sekcije (carski rez). Slično tome, vulvovaginalna kandidijaza često dovodi do kontrakcija ili preuranjenih trudova, a čini se da je povećan i maternalni morbiditet.
Nedavne publikacije pokazuju da je promijenjena kolonizacija vagine odgovorna i za recidivirajuće (ponavljajuće) infekcije mokraćnog sustava. Ako nema dovoljno laktobacila koji proizvode H2O2 ili ako ne mogu stvarati antibakterijske zaštitne tvari, ekosustav vagine, ali i mokraćnog mjehura nije u ravnoteži, a patogeni mikroorganizmi dovode do vaginitisa, cistitisa, ali i do salpingitisa (upala jajovoda).
Česte infekcije vaginalnog trakta
Bakterijska vaginoza (BV)
Bakterijska vaginoza (BV) je najčešći mikrobiološki poremećaj vaginalne flore žena reproduktivne dobi. Ovaj klinički sindrom proizlazi iz gubitka sojeva laktobacila koji proizvode H2O2 u vagini, odnosno zbog prekomjernog rasta vaginalne flore sa Gardnerella vaginalis, Bacteroides spp., Prevotella spp. ili drugih anaerobnih patogenih bakterija. Prevalencija u Europi iznosi 5% (kod žena koje odlaze na preventivni liječnički pregled), tijekom trudnoće učestalost dramatično raste na 7-22%.
Simptomi i terapijske mogućnosti bakterijske vaginoze
Bakterijska vaginoza često je povezana sa sivo-bjelkastim i neugodnim iscjetkom mirisa na ribu. Povremeno se mogu javiti i bolovi tijekom spolnog odnosa. Najvažniji znak je neravnoteža vaginalne flore – pH vrijednost je iznad 4,5. Osim svrbeža, postoje i bolovi u vaginalnom području i donjem dijelu trbuha, kao i tegobe tijekom spolnog odnosa.
BV se primarno liječi oralnim ili lokalnim antibioticima (metronidazol, klindamicin). Međutim, ovaj tretman se ne preporučuje u prvom tromjesečju trudnoće. Zbog povećanog rizika od BV-a , posebno tijekom trudnoće, postavlja se pitanje adekvatnih terapijskih alternativa.
Ako postoji BV, vaginalni epitel obično ima polimikrobni biofilm – tipičan za kronične infekcije. Ovaj biofilm ne može se ukloniti svim dosadašnjim terapijama, zbog čega se BV vrlo često kronično ponavlja: nakon 3 mjeseca, samo 60-70% oboljelih nema simptoma, nakon pola godine stopa izliječenja još je daleko ispod.
Prema najnovijim saznanjima, primjena određenih sojeva laktobacila omogućuje značajno smanjivanje relapsa BV-a nakon prethodnog liječenja antibioticima ili sredstvima za smanjenje pH vrijednosti: korištenjem probiotika, broj recidiva BV-a može se smanjiti za otprilike 50% (AWMF, 07/2013). Suvremeni oblik primjene probiotika je oralna primjena odabranih sojeva laktobacila. To odgovara prirodnom načinu na koji probiotičke bakterije koloniziraju vaginalni trakt na početku života. Studije pokazuju da rektum, odnosno crijeva igraju važnu ulogu kao rezervoar za laktobacile koji koloniziraju vaginalni trakt (Petričević, 2012). Oralna primjena može spriječiti dodatnu iritaciju nadražene vaginalne sluznice kemijskim dodacima ovojnice kapsula i vaginaleta. Vagina se u roku od nekoliko dana prirodno navlaži metabolitima laktobacila.
Vaginalne gljivice
Vulvovaginalna kandidijaza (VVC), koja se naziva i vaginalna gljivična infekcija, također je jedna od najčešćih infekcija ženskog genitalnog trakta: 70-75% žena obolijeva barem jednom u životu, a do 50% žena doživi recidivirajuće infekcije. Najčešći uzrok je gljivica iz roda kvasnica Candida albicans (85-90%), ali i C. glabrata i druge vrste gljivica također mogu uzrokovati simptome. Dijagnoza se temelji na kombinaciji anamneze, kliničkih simptoma i mikroskopskog otkrivanja kvasca (gljivice) iz vaginalne tekućine.
Simptomi i terapijske mogućnosti kod vaginalnih gljivica
Najčešći simptom VVC-a je svrbež, a dolazi i do promjena u iscjetku (pojačan sirasti iscjedak), vaginalnog crvenila, osjećaja boli, peckanja, boli tijekom spolnog odnosa i mokrenja.
Terapija se provodi lokalno ili oralno antimikoticima (antifungalnim lijekovima), iako postoje i ograničenja u primjeni tijekom trudnoće. Pored toga, Candida glabrata nije dovoljno osjetljiva na uobičajene doze svih antimikotika odobrenih u ginekološke svrhe (AWMF, 12/2013). Upravo zbog toga probiotici postaju sve važniji: već su identificirani sojevi laktobacila koji značajno smanjuju vaginalnu kolonizaciju patogenima i mogu igrati zaštitnu ulogu kod VVC-a.
Crijevne bakterije i hormoni
Infekcije mokraćnog sustava
Naravno, aktivno osvježenje skakanjem u hladnu vodu je zabavno – bilo u bazenu, kupalištu ili moru. Ali, zabava plivanja nije uvijek bez posljedica. Bakterije, gljivice i drugi mikroorganizmi vrebaju na prostirkama, ležaljkama i u bazenima. Budući da se koža „raskvasi“ nakon duljeg kontakta s vodom, povećava se rizik od infekcije patogenim mikroorganizmima, čak i u kloriranoj vodi. Naročito je vagina često ulaz otvorenih vrata za ove neželjene „cimere“. Ako kod mokrenja osjetite simptome kao što su peckanje, pojačani nagon za mokrenjem ili osjetite bolove u donjem dijelu trbuha, možda imate infekciju mokraćnog sustava. Neugodan sivo-bjelkasti iscjedak mirisa na ribu, kao i osjećaj vlažnosti i peckanja u genitalnom području, s druge strane, ukazuju na bakterijsku vaginozu. Analiza mokraće test trakama, odnosno vaginalni bris kod liječnika, brzo pružaju informacije. Jedan od razloga zašto može doći do poremećaja osjetljive ravnoteže vaginalne flore je zamjena prirodnih zaštitnih bakterija mliječne kiseline koje koloniziraju zdravo žensko genitalno područje, bakterijama iz kupki. Studije pokazuju da vaginalnu floru možemo uzimanjem posebnih probiotika, ne samo ojačati, već i vratiti u ravnotežu.
Savjeti za prevenciju: Pijte puno tekućine tako da se mikroorganizmi uopće ne stignu zadržavati u mokraćnoj cijevi, ne hodajte bosi i mokre kupaće kostime zamijenite suhim.
Zaštitna vaginalna flora
Zdrava vaginalna flora uglavnom se sastoji od različitih vrsta laktobacila, koji imaju središnju ulogu u zaštiti genitourinarnog trakta od patogenih mikroba i infekcija, vlastitom proizvodnjom mliječne kiseline: prije razdoblja promjena (menopauze), visoka razina estrogena potiče stalnu i prirodnu kolonizaciju vagine laktobacilima.
Karcinom dojke i vaginalna flora
Međutim, stvaranje estrogena sprečava se potrebnom antihormonskom terapijom. Mnoge pacijentice s karcinomom dojke suočavaju se s tzv. genitourinarnim sindromom u vrlo kratkom roku: kombinacija kemoterapije i antihormonske terapije dovode do smrti laktobacila i tako do stanjivanja vaginalnog zida (vaginalna atrofija). Posljedice se mogu brzo osjetiti: vaginalna suhoća, svrbež i peckanje, bolni i/ili učestali nagon za mokrenjem i ponavljajuće infekcije ozbiljno smanjuju kvalitetu života. Posebno u vrijeme kad se traži bliskost s partnerom, seksualnost pati, jer su spolni odnosi bolni za ženu.
Iako bi se ovi simptomi mogli poboljšati lokalnom primjenom estrogena, ova se terapija mora koristiti oprezno kako ne bi potaknula tumore, koji reagiraju na hormone, na ponovni rast.
